Dečko je pozvao mene i moju prijateljicu prvi put u njegov stan. Prvo smo otišle da kupimo sok i čokoladne bombone, a onda da pijac da kupimo čiste čarape.
Komunikativnija sam preko fb-a, nego uživo. Nekako me uhvati trema.
Ponekad odem na groblje samo da se isplačem. Tamo me bar nitko ne pita što mi je.
U jednom periodu života bilo mi je užasno teško i svaki dan sam do posla prolazila kraj jedne reklame na kojoj je samo pisalo " sve će biti u redu" To mi je davalo snagu. Reklama. Zamislite
Jednu novu godinu sam dočekala sa momkom vodeći ljubav. Nikad lepše dočekana ta ponoć.
Kaže mama jutros:"Kolike usne imaju današnje devojke, kako uopšte govore", a sestra odgovara:"Ne služe njima usne za priču, već kao sistem protiv nanošenja povrede drugom licu".
Pokušavam da "raskinem" nešto kao vezu na daljinu, odnosno da kažem momku da ne mora da se trudi da dolazi, jer nema šanse da održimo sve to, blabla, i ja sva uplašena (neću da me pogrešno shvati, nije da ga ne volim) al' šaljem poruku. Kad on meni mrtav ladan šalje video Šojića kako govori "iznenađen i uvređen". E izem ti kilometre.
imam teoriju da su starija braća i sestre skoro u 80% slučajeva ružniji od mlađih sestara i braće.