Prababa mi je jako stara (ima 97 godina), i živi sa nama. Kada god zaspi na našem trosedu, što smo joj rekli da ne radi, ja joj obavezno prdnem u neporednoj blizini.
Volim da se obučem u Fendi i Gucci i da driftujem u svom Mercedes Benz G Clasi ispred sirotišta ili narodne kuhinje. Takođe se ponekad približim bednicima i bacam novčanice od 50 dinara i gledam kako se tuku za to što ja zaradim u pola sata.
Kako je zeznutno kad imaš dužu vezu i onda se pojavi devojka i srce zaigra samo tako. I ne može iz glave da izađe!
Razrednica sam u srednjoj školi. Kad dijete prestane biti dijete, odnosno kad napuni 18, više ne tražim ispričnice roditelja, niti da dolaze uopće u školu. To su odrasli ljudi koji ako žele mogu u rat. Sami se mogu pravdati isto kao roditelj.
Dokle će trajati ovaj teror niskih djevojaka i njihovih laži na društvenim mrežama da su neke ribe a zapravo su samo niske visibabe. Sve koriste mogućnost današnjih naprednih telefona da izduže fotografije a samim tim i svoje tijelo a uživo kada ih vidiš kao izgledaju kao djeca od 14. godina. Kada subotom izlaze u grad obuvaju štikle od 67 cm a u dnevnoj varijanti nose patike sa dzonom od 17 cm. Pa da li je to normalno više. Kratka si i prihvati to. I dzaba rade čučnjeve i nabijaju dupe a nisu ni svjesne da kada se to razvali izgledće kao starije žene ili babe.
Starija koleginica s posla mi je predložila da se upoznam s njenim sinom (koji je godinu stariji od mene). Prvo smo se šalili, ali kasnije je stvarno uspelo, u srećnoj smo vezi već neko vreme.
Mnogo volim svog dečka, živimo prelepu ljubav, priču, zajedno smo 3 godine, apsolutno sam sigurna da želim da se udam za njega, najbolji je čovek koga poznajem, ja sam najbolja sa njim, zaista je sve kako treba. Nikada u životu ga nisam prevarila, nisam ni poželela, gadii mi se pomisao na druge muškarce, ali sinoć sam u prodavnici srela bivšeg s kojim sam bila godinu dana i sledila sam se, ja sam zaboravila na tog čoveka, zaista nikada ne razmišljam o njemu, nemam emocije odavno, ali ne razumem zašto je moje telo onako reagovalo, bukvalno sam osetila da će mi srce iskočiti iz grudi, nije mi jasno, ne volim ga, ali reakcija mog tela je prečudna... Samu sebe sam iznenadila.
Sve više imam želju samo da nađem nekoga da mi napravi dete i da mu kažem da ne mora da snosi nikakvu odgovornost, sve ću sama. Imam 30+ i htela sam dete odavno. Izgledam dosta mlađe, prilaze mi mladi momci, ne želim ništa ni sa kim nakon veze od 11 godina koja se završila na najgori mogući način - moja ljubav je umrla od raka. Ja ne znam gde udaram, sano želim dete ali ne sa nepoznatom osobom. Mislim da nikad neću preživeti sve ovo. Nikada.
Idem u srednju školu i ne mogu da verujem koliko se moji vršnjaci razlikuju od mene. Možda ja imam konzervativna razmišljanja, ili sam možda staromodna, ali ne mogu da poverujem da postoje ljudi kojima u životu nije ništa bitnije od izlazaka sa kojih se vraćaju pijani (ne sećaju se ni kako su se vratili). Okej razumem, mladi smo, puni energije i života, treba da živimo, ali opet ne razumem kako se ceo tvoj život može svesti na čekanje vikenda da izadješ u neki klub. Besmisleno. Ja sam promašila univerzum.
Curama sa većim grudima svaka majica, svaka haljina, svaki kupaći dobro stoji. Eh, šta bi dala da ih imam i ja.